Na svetkovinu sv. Marka Križevčanina u subotu 7. rujna 2024. u njegovim je rodnim Križevcima, nakon misnoga slavlja koje je u koncelebraciji s više biskupa na Strossmayerovu trgu predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, održano prvo „Svetomarkovsko proščenje“. U organizaciji Destinacijske agencije Križevci i Grada Križevaca na glavnom je križevačkom trgu, Trgu Antuna Nemčića, tijekom cijeloga popodneva trajao bogat kulturno-umjetnički program uz glazbene sadržaje i prigodne izložbe na otvorenom. Središnji događaj bilo je javno predavanje „Svetom Marku u pohode“ koje je okupljenom građanstvu održala dr. sc. Tanja Baran, predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“.
Nakon uvodnih pozdrava direktorice Destinacijske agencije Križevci Gordane Kapor, Tanja Baran je pripovijedala o tome kako su samo sveci neprolazni uzori, ali je, interaktivno, u suradnji s publikom, došla do toga da unatoč svima propovijedima, vjernici o svecima, a onda i o sv. Marku Križevčaninu, jako malo znaju. Izdvojila je tri poruke koje u sebi nosi sv. Marko, a koje nije teško zapamtiti, ugraditi ih u trajnu memoriju. Kao prvu je istaknula važnost obrazovanja o svojoj vjeri. Naglasila je da se sv. Marko obrazovao i u Grazu i u Rimu, da je dobro naučio katolički nauk i da je, svjestan da mu kalvinizam neće ponuditi ništa više od katoličanstva, odbio prihvatiti mnoga ovozemaljska blaga koja su mu kalvini nudili da prijeđe k njima. Svjestan svega, radije je pristao na okrutno trodnevno mučenje i smrt, nego da izda svoje koje je dobro poznavao i volio. U tom je smislu dr. Baran potaknula na snažnije proučavanje Katekizma Katoličke Crkve i čitanje Biblije.
Kao drugu poruku sv. Marka uputila je na svjesnost o pripadanju, odnosno na važnost identiteta svake osobe. Kada se obrazovao u Zavodu „Germanicum“ u Rimu Marko se, svjestan svojega nacionalnog identiteta, iako je živio u dalekim vremenima, početkom 17. stoljeća, potpisao kao Hrvat Križevčanin, što se i danas može vidjeti u poznatome rimskom učilištu. Istovremeno je sv. Marko itekako bio svjestan univerzalnosti Crkve i pripadnosti europskoj uljudbi. Zato je kao treću poruku predavačica izdvojila svečevu spremnost da nakon školovanja u Austriji i Italiji, taman kada je mislio da će započeti s djelovanjem u svojoj Zagrebačkoj nadbiskupiji, na poziv crkvenih poglavara započne djelovati u Slovačkoj. U toj je zemlji sv. Marko Križevčanin, nakon okrutnoga trodnevnog mučenja, i okončao svoj život, u gradu Košicama, s dvojicom isusovaca Poljakom Melkiorom Grodzieckim i Mađarom Stjepanom Pongráczom. U tom je smislu Marko Križevčanin pravi Europljanin i Hrvatima može biti izniman svjetionik u europskim integracijama u koje je Hrvatska uključena, zaključila je dr. Baran.
Pri kraju predavanja predavačica se prisjetila kako je 15. siječnja 1995. u ime mladih Križevčana, na poziv tadašnjega križevačkog župnika Ivana Žufike, održala pozdravni govor kardinalu Franji Kuhariću koji je kao zagrebački nadbiskup vodio proslavu 90. godišnjice beatifikacije sv. Marka u crkvi sv. Ane u Križevcima. „Tada još nismo znali da ćemo samo za nekoliko mjeseci doživjeti svečanost kanonizacije. Tijekom proljeća doznali smo za to, organizirali se i 2. srpnja ponosno nazočili kanonizaciji sv. Marka u Košicama, kao i domovinskoj proslavi kanonizacije 10. rujna u Križevcima. Tu nam je radost priuštio veliki hrvatski prijatelj sveti papa Ivan Pavao II.“, posvjedočila je dr. Baran i poručila: „Za neke kandidate za oltar dugo molimo, postajemo i nestrpljivi jer se kanonizacija nikako ne događa. A Marko se samo dogodio, bez osobitih zauzimanja nas u Hrvatskoj. Što znači da je sv. Marko Križevčanin izniman Božji dar hrvatskome narodu“.
Predavanju, koje je dr. Baran obogatila stihovima pokojnoga biskupa Mije Škvorca posvećenih Križevcima i sv. Marku Križevčaninu te završila molitvom sv. Marku Križevčaninu koju vjernici redovito mole u križevačkim župama, prethodio je kraći glazbeni program s pjesmama o sv. Marku u izvedbi sopranistice Lane Tinodi i gitarista Mihaela Rebića.
