Vjeruješ li da su čuda moguća i za tebe?

Sjećam se one gorčine kad bih ujutro ustala i čula glas na televiziji: „Nađi nešto lijepo u danu.“

Najljepše što sam mogla bilo je ustati i ne zakasniti na posao.



Da postoje selotejpi „za vječiti osmijeh“ tada bi mi to bio jedini i najprodavaniji proizvod. Al stvarno.

Ovako sam si stalno morala ponavljati: budi dobro, pokazuj se dobro, neka sve izgleda da je dobro. Ne opterećuj nikoga, nabaci osmijeh. Sve će biti u redu.

Dokle ovako? Zar tako izgleda život odrasle osobe? Zašto je drugima lakše i sve im ide za rukom? Imaju što žele, odlaze kamo i koliko žele, priušte si što žele… Zašto i ja nemam takve sreće u životu? Po čemu su oni drugačiji i posebniji od mene? – pitala sam se.

Savjeti su uvijek bili drugačiji: trebaš se opustiti pa mlada si, meditiraj, manifestiraj, čekaj samo da ti djeca dođu… To mi uopće nije pomagalo. Bilo mi je neutješno, demotivirajuće i neshvaćeno. Vjerovala sam da postoji više, da može biti drugačije i bolje, ali mi je nedostajalo ono KAKO i ODAKLE KRENUTI.

No, gdje postoji i trunka želje, postoji i način.

Danas znam da postoji milijun načina da stvorim život kakav želim i zaslužujem. I ono što sam nučila je da svatko ima drugačiji puta do uspjeha, svako gradi svoj način prema svojim potrebama.

Moj je krenuo s intenzivnijim učenjem i proučavanjem tema iz osobnog razvoja, o emocijama i ljudima koji su postigli velike uspjehe. Zatim sam krenula na osobnu psihoterapiju i tamo doživljavala prave promjene i skokove u razvoju – čuda. Moje razmišljanje, pogledi na svijet su se zaokrenuli. Odjednom mi više nije bio problem kako žive drugi, nego kako ja mogu živjeti ono što želim i o čemu sanjam.

Psihoterapija je bio moj dodatni vjetar u leđa – ulaganje u nju donijelo mi je velike rezultate.

Osnovala sam svoj posao, dala otkaz na stalnom radnom mjestu, završila edukaciju za psihoterapeuta, poboljšala odnose, ojačala vjeru u sebe, osigurala si redovita putovanja i najvažnije od svega naučila sam postizati ono što želim.

Naučila sam da sam ja ta koja se trebam pobrinuti za sebe i svjesno ne vjerovati starim uvjerenjima koja mi silom žele potvrditi da sam bogec, da nešto ne mogu ili da nisam dovoljno dobra. Danas sam ponosna na svaki svoj korak koji sam, i kad nije bilo izgleda, ipak napravila.

Život nam zadaje udarce. Neki se predaju, neki se bore, a neki od svojih grešaka uče lekcije i nastavljaju dalje. Većina ljudi ne iskoristi ni djelić svojih sposobnosti u životu. Ne koriste prilike koje im život pruža. Za neuspjeh okrivljuju druge ili pričaju o teškim okolnostima – Vlada nam je loša, ja nemam sreće u životu i sl.

Zato ako i ti želiš kvalitetniji i radosniji život kreni od praćenja unutarnjih procesa – misli i osjećaja koji ti se javljaju prilikom postavljanja i realiziranja želja i ciljeva.

Probaj s ovom jednostavnom vježbom:
Napiši deset razloga zašto misliš da ne postižeš ono što želiš.

 Ne postižem ono što želim zato što _____________.

Sad pogledajte koliko tih razloga proizlazi iz vanjskih faktora, a koliko je uzrok unutar tebe. Koliko njih je pod tvojom kontrolom?

Ako želiš promijeniti svoje trenutno stanje, ključno je preuzeti osobnu odgovornost. Ne možeš kontrolirati okolnosti, ali možeš kontrolirati svoje postupke i reakcije na njih. Nemoj dopustiti da postaneš žrtva svojih okolnosti.

Razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi leži u tome koliko vremena provode žaleći sebe.

Postani i ti primjer mogućeg i radosnijeg života.
Uživaj u procesu i onome što kreiraš za sebe.

Ako te moja priča inspirirala i želiš pratiti moj put ili saznati više o osobnom razvoju i postizanju uspjeha –  pronađi me na Instagramu @ivana.vladusic.

Radujem se povezivanju s tobom!



Dobra strana Hrvatske