Ovo je priča o četiri žene. Od kojih jedna nažalost nije više među živima. Spojila ih je ista sudbina, isti nazivnik, ista tri slova sročena u jezivu dijagnozu: rak. Priča ide natrag u 2014.tu godinu, kada je Sonja (to vam je ona najstarija) dobila svoju dijagnozu agresivnog raka dojke. Da stvar bude gora, u žiži dijagnoze je dobila i otkaz. Tražila je pomoć u teškim trenucima, razgovor s nekim stručnim, no nije ga našla. Shvatila je da takav vid podrške nedostaje u gradu Splitu. Nekoliko godina nakon svega, osnovala je udrugu. S ciljem da se više nijedna žena ne mora osjećati kao da joj fali podrška.
Ivanu je upoznala netom prije i ona je bila s njom od samih početaka. Maja i Marina su se pridružile nekoliko mjeseci nakon i još su tu.
Maja je svoju dijagnozu otkrila dok je dojila svoju osamnaestomjesečnu kćerkicu. Maju su i oživljavali nakon operacije, tako da kod Maje slavimo dva rođendana godišnje.
Marina je svoju dijagnozu otkrila dok je bila u procesu potpomognute oplodnje i pripremala se za bebu, a dobila rak dojke. Prošla je 3 operacije.
Ivana je isto imala svoju dijagnozu, rak jajnika. Ivana je nažalost prerano pozvana da napusti ovaj svijet. Poletjela je nebeskim prostranstvima, ostavivši neizbrisiv trag među njima. Nenadoknadivo četvrto mjesto za stolom.
One nisu stale, to nije samo ime prve Casperine kampanje. Već slikovit prikaz djelovanja žena ove udruge.
Organizirale su i istoimenu izložbu „One nisu stale“ u sklopu projekta “Tragovi”. To je izložba ožiljaka nakon operacije karcinoma, naše Dive hrabro su stale ispred objektiva i svojim ožiljcima ispričale svijetu da su još tu, unatoč svemu. Izložba je otvorena 01.10.2021 god i do danas putuje svijetom.
Svake godine One , Marina, Sonja i Maja planiraju, pišu, osmišljavaju, dogovaraju.. Barem 3 projekta godišnje koji je za članice besplatan. Do sada se mogu pohvaliti projektima joge, plesa, nordijskog hodanja, kampa za mršavljenje – vježbanja na plaži Objeručke su se prihvatile posla i tiskale slikovnicu Mama je bolje
autorice Tene Šnajder. Vodila ih je želja da slikovnica , ugleda svjetlo dana i da dođe u što veći broj potrebnih ručica. Hrabro su koračale uz svoje članice na modnoj reviji i otplesale koreografiju Hold my Hand, a sve to povodom velike svjetske manifestacije Race for the Cure. Organizirale su i II. Nacionalni Simpozij Udruga i ugostile 15 onkoloških udruga iz cijele Hrvatske. Redovito organiziraju razne radionice, bilo kreativne, edukativne ili pak psihološke.Unatoč izazovu balansiranja između privatnog života i onoga što vođenje udruge traži, nisu stale. Činjenica da su i same oboljele te prošle kroz kemoterapiju, zračenje i ostalo onkološko liječenje nije ih spriječila da se educiraju kako bi bile što bolja podrška ženama kojima je podrška potrebna.
Najvažnije bi bilo reći da su One: Sonja, Marina i Maja tu za svaku ženu koja se javila, ali i za njihove obitelji. One zaista nisu stale. Utjeha su i pomoć ženama koje prolaze kroz pakao dijagnoze jer su ga i one prošle. I ostale su tu. Da, One su zaista Dobra strana Hrvatske.