Tomislav Salopek 39-godišnji Zagrepčanin, po zanimanju frizer stilist i edukator, prije sedamnaest godina doživio je tešku prometnu nesreću nakon koje ostaje tetraplegičar, što, kako objašnjava, onemogućava rad ruku, nogu i stvara trajnu ovisnost o elektromotornim kolicima.
Usprkos nesreći ne odustaje od svoje dotadašnje najveće ljubavi, frizerskog zanata i nakon desetak godina rehabilitacije i ekonomsko pedagoškog doškolovanja odlučuje se vratiti struci. Kao frizer koji ne može više šišati kreće s jednom ekstremnom i do tada nekonvencionalnom usmenom edukacijom frizera o šišanju. Tako pronalazi put i postiže gotovo nemoguće. U početku je kaže bio skeptičan, ali nakon nekog vremena kroz rad uviđa da je rezultat vidljiv i odlučuje dati pravni okvir cijeloj ideji osnivanjem Edukacijsko motivacijskog instituta Hansei.
Iako sve čime se Tomislav može koristiti je um koji je snažan, afirmativan te ne vidi nikakve prepreke za nesmetani rad i funkcioniranje on svoje fizičko onemogućenje ne smatrati povodom za zaustavljanjem života naprotiv stavlja ga u službu rada i napretka drugih kako bi njegovo stečeno znanje živjelo dalje kroz druge.
U radu s kosom nailazi na neiscrpnu inspiraciju, a činjenica što ne može uzeti škare u ruke ne sprečava ga da pronalazi načine rada u svim segmentima frizerskog posla. Zbog same kose koja živi svoj život i svih nebrojenih oblika koje može poprimiti prvo u mašti koja se pretače u stvarnost našom naučenom vještinom fizički nedostatak mu ne stvara prepreku već omogućava da postigne željeni rezultat kod osoba koje educira. Ističe da je takva edukacija jednako zahtjevna za polaznike kao i za njega jer iako on svojim autoritetom i znanjem odgovara za završni rezultat cjelokupni fizički dio je na polazniku. Zato je bitno da kroz teorijski dio osobu “uvuče” u proces kvalitetne primjene stečenog znanja.
Posljednje tri godine bezuspješno pokušava doći do gradskog prostora, svoja četiri zida gdje bih implementirao vlastiti pristup radu kako bi Institut postao mjesto okupljanja, interakcije i stručnog savjeta uz edukativne videe. Naravno, postojala bi mogućnost odabira individualnog broja sati rada kroz oblik mjesečne članarine.
“Mislim da kad bi svatko pridonio barem dio sebe zajednici u kojoj živi, široj i užoj, da bi nam se svima malo promijenila svijest prema pristupu životu i odnosu s drugima.“
Iako nas današnje vrijeme uči i omogućava nam da se ostvarimo i djelujemo kao pojedinci, zajednica je uvijek bila u prednosti da utječe, promijeni i podigne standarde kako u struci tako i u svakodnevnom radu i kreativnom izričaju. Udruživanje frizera i edukatora u ostvarivanju zajedničkih interesa sigurno vodi do bržeg, kvalitetnijeg i financijski pristupačnijeg stručnog usavršavanja i unaprjeđenja.